Povrće se mora proizvoditi na zemljištu bez korova, na kojem prethodno nisu gajeni lucerka, crvena detelina, duvan ni cveće.
Time se smanjuju štete od uvenuća i sušenja koje izazivaju žičnjak i grčica (larve raznih štetočina i parazita u zemljištu). Luk, lubenica, dinje treba gajiti na blago nagnutim terenima jer su tu nepovoljni uslovi za razvoj plamenjače i rđe.
Za sadnju pradajza i krastavca treba izbegavati zemljišta pored reka, zbog jutarnje rose koja pogoduje razvoju crne pegavosti i plamenjače. Svim vrstama povrća odgovaraju duboka i rastresita zemjišta neutralne reakcije i dobrih fizičkih osobina, dok kisela pogoduju bolestima.
Reakcija zemljišta se može promeniti unošenjem kreča i alkalnih, kiselih mineralnih đubriva. Organsko đubrivo u značajnoj meri utiče na reakciju zemljišta-ublažava kiselost i alkalnost.
Jedna od najznačajnijih agrotehničkih mera je plodored koja smenom kultura u vremenu i prostoru održava i popravlja plodnost zemljišta (fizička, hemijska i biološka svojstva zemljišta).
Plodored se realizuje putem pravilnog dugoročnog plana setve i na taj način doprinosi stručnom planiranju zaštite o potrebi primene pesticida, izboru kao i dozi pesticida.
Planom setve –plodoredom, planiramo primenu pesticida i na taj način smanjujemo rizik rezidualnog delovanja pesticida.
Plodoredom vrlo uspešno možemo regulisati stanje sa korovima, bolestima i štetočinama, a kao krajnji rezultat redukuje se primena pesticida, smanjuju troškovi proizvodnje i vodi se briga o zaštiti čovekove sredine.
Plodored je jedina agrotehnička mera za čiju primenu nisu potrebna materijalna ulaganja već disciplina u redosledu gajenja kultura.
Kombinacija povrća u procesu sadnje plodoreda
U povrtarstvu se mora voditi računa o tome kada iste ili srodne biljke mogu da se gaje na istoj njivi, jer su paraziti koji ih napadaju u zemljištu vitalni različito vreme.
Tako se prouzrokovač plamenjače paprike održi oko godinu, uvenuća i virus „mozaika“ duvana dve-tri, a „kile“ kupusa pet godina.
Kad god je moguće povrće treba gajiti posle žitarica ili mahunarki. Ne preporučuje se proizvodnja iste grupe povrća na istom mestu i jedne vrste jedne pored druge.
Poznato je da suncokret ne treba sejati posle soje (ili obrnuto) zbog bolesti „sklerocinije“- zbog nje na isto mesto suncokret treba gajiti nakon 4-5 godina.
Papriku, paradajz i krompir ne treba gajiti pored duvana i lucerke jer imaju zajedničke „neprijatelje“.
Ako nema mogućnosti za plodosmenu, preporučuje se „četvoropoljski“ plodored – određena vrsta povrća dolazi na istu površinu posle svake četvrte godine.
Na jednom polju se gaji jedna grupa povrća. Prve tri grupe obuhvataju botanički srodne vrste, a četvrta ostalo povrće. Npr. jedne godine se sade mahunjače i tikve, sledeće godine im se npr. zamene mesta, pa treće godine neko povrće iz grupe pomoćnica (paprika, paradajz, patlidžan) a četvrte, ostalo povrće u koje se ubrajaju crni i beli luk, salata, rotkvice.
Po pravilu, svaka grupa botanički srodnih vrsta povrća osetljiva je na iste bolesti ili je napadaju ist štetočine. Zbog toga se, u okviru četvoropoljnog plodoreda, mora odrediti takva poljosmena da prethodna grupa za sobom ostavi što manje „negativnih uticaja“ na naredni usev.
Kada se zajedno gaji više vrsta povrća, značajna je i njihova međusobna podnošljivost.
Na primer, peršun je loš sused salati.
Istovremeno, postoje vrste koje veoma dobro reaguju na druge, pa se čak i povećavaju prinosi. Ti međusobni odnosi mogu u značajnoj meri povećati prinos i kvalitet povrća.
Ukoliko budemo poštovali važnost plodoreda uverićemo se u njegovu dugoročnu korist i smanjiti negativne prateće pojave. Osim toga potrebno je uzeti u obzir i izmenu kultura s različitom dubinom korena i rotirati grupe povrća s različitim potrebama za vodom i hranjivim dodacima.
Sastaviti dobar plodored sa svim elementima (izbor plodosemena, odmor tla) nije baš jednostavno. Treba odabrati najpovoljniji način đubrenja i obrade tla, kulture i sorte, vreme setve, sadnje i berbe kao i načine nege useva.
Ukoliko se ista vrsta uzgaja često ili uzastopno na istoj površini, dolazi do smanjenja roda i kvaliteta, do povećanja izvora zaraze bolestima i štetočinama, do povećanja jednogodišnjih i višegodišnjih korova specifičnih za svaku kulturu.
Kod čestog natapanja i orošavanja povrća narušava se struktura tla i ubrzava mineralizacija humusa, pa se tako kulture koje troše puno vode (paradajz, paprika, krastavci) u dobrom plodoredu rotiraju s korenastim, lukovičastim biljem i mahunarkama, koje ne treba puno zalivati.
Prema tome kao dobre predkulture se preporučuju:
- Za paradajz: mahunarke i korenasto povrće
- Za papriku: korenasto povrće i višegodišnje biljke
- Za kupusnjače: krompir, paradajz, paprika, mahunarke, korenasto povrće,
- Za korenasto povrće: paradajz, paprika, krastavac, mahune
- Za grašak i mahune: paradajz, paprika, krompir
- Za krastavac i lubenice: paprika, paradajz, krompir
- Za luk: paprika, lubenice, pšenica
Povrću trebaju određene hranljive materije i minerali
U plodoredu je bitno poznavanje zahteva biljaka prema pojedinim hranljivim materijama.
* Lisnate biljke zahtevaju više kiseonika: salata, kupus, kelj, karfiola, brokoli, kelj
* Biljke sa plodom – treba im više fosfora i kalcijuma – paradajz, paprika, patlidžan, krastavci, dinje, bundeve.
* Korenaste biljke traže kalijum – luk, mrkva, beli luk, praziluk, repa, rotkvica, krompir.
Previše kiseonika i kalijuma može izazvati povećanje soli u zemljištu, što može štetno uticati na rast i razvoj povrća.
Neke grupe povrća imaju visoke zahteve za pojedinim mikroelementima:
- povećan zahtev za sumporom imaju luk i povrće iz grupe kupusnjače
- veće zahteve za gvožđem: spanać, cvekla, blitva, brokuli, grašak
- za magnezijumom: paradajz, patlidžan, blitva i luk
- celeru treba više bora, kao i brokoliju. ali treba biti pažljiv – prevelika koncentracija bora može biti otrovna.
- visoke zahteve za manganom imaju: krastavac, salata, luk, grašak
Prirodna đubriva su veoma bitna za plodored: zbog popravljanja strukture tla, nivoa vode, zagrejanosti i ostalih bioloških i hemijskih svojstava tla. U povrtarstvu se mogu koristiti: zrelo stajsko đubrivo, komposti i treset.
Kako sejati
Sejati možete direktno na otvorenom, ali u zatvorenom prostoru, npr. u stakleniku. Biljkama za klijanje i rast treba vlaga, toplota i kvalitetna zemlja, nađubrena i vlažna. Nakon što se tlo u martu mesecu dobro osuši, može se početi setva u lejama.
Izaberite biljke koje želite (pazite na međusobni odnos kultura) i one kojima odgovara tip tla na kojem ćete ih uzgajati. Važno je pravovremeno i pravilno sejati (zavisi od semena pojedine kulture). Gustoća setve zavisi od povrća kog sejemo, obično se seje gušće u redove, a kasnije se biljčice na odgovarajući način proređuju.
Redosled radova:
– pograbuljati po lejicama grubi deo organskog materijala koji tokom zime nije do kraja istrunuo, sakupiti ga na manje gomile i odneti na mesto za pripremanje komposta;
– izriljati zemljište;
– raširiti kanap kojim ćete izmeriti i izravnati lejice sa sadnju, širina bi posvuda trebalo biti jednaka – najbolje oko 1,20 m;
– kompost raširiti po lejicama u visini 1-2 cm i po njemu posuti prirodno đubrivo;
– poravnati površinu grabuljama;
– odstraniti suvišnu zemlju i kompost
Nakon setve, odnosno sadnje povrća tlo između redova treba pokriti tankim slojem organskih otpadaka.
Dodatna literatura: