Branislav Nušić je svojevremeno konstatovao da ’’kakvi smo mi, takve su nam i kafane’’, osvrćući se na čijenicu da su nam upravo kafane bile centar političkog, kulturnog i društvenog života, i dodao da ih vidi kao neku vrstu univerziteta, uz napomenu da čovek danas nema gde ni osnovnu školu da završi. Upakovane u njemu uvek svojstvenu satiru, reči našeg velikog pisca zadržale su, uz neibežnu dozu humora, i jednu veliku dozu istine.
Da li su ili ne kafane zaista bile centar svih dešavanja može se debatovati do kasno u noć, ali je sigurno da su one bile pravo ogledalo, slika i prilika, presek stanja i reprezentativni uzorak situacije u našem društvu u trenutku. Mnoge druge stvari u kafani, i oko kafane, menjale su se kako su se smenjivale različite epohe, ali je to ostala jedna velika istina do dana današnjeg. Vekovim kasnije kafane i dalje ne izlaze iz mode, a menjaju se samo poneke sitnice, o čemu će više reči biti nešto kasnije, jer je potrebno podsetiti se kako je sve počelo i kako je to nekada izgledalo.
I bi kafana
Među retkim starim zapisima koji su preživeli do dana današnjeg a da se u njima pominju kafane, najstariji je iz šestog veka i delo je Vizantijskog putopisca Prokopija. On pominje, opisiujući tadašnji Singidunum, krčme koje su se tada zvale pandokeone, i u kojima se, prema njegovim rečima vodio veoma buran život. Opisuje ih kao četvorougaone jednospratnice sa dvorištem u čijem se centru nalazila česma.
Iz dvorišta se hodnicima moglo pristupiti zatvorenim prostorijama, a u dnu dvorišta se nalazila dvorana u kojoj su gostima posluživani jelo i piće. Prokopije navodi i da se, kako je Sigidunum tada bio grad sa veoma razvijenom trgovinom, u pandokeonama odvija celokupni poslovni život grada. Kako je vreme prolazilo pandokeone su zamenili turski hanovi, da bi potom na njihovo mesto došle kafane.
Može se reći da je ono što danas podrazumevamo pod pojmom kafana u Beogradu prvi put otvoreno u 15. veku, 1522. godine što ga je činilo prvim evropskim gradom koji je dobio ’’instituciju’’ovog tipa. Prema istorijskim podacima Sarajevo je na prvu kafanu čekalo još 7 godina, u Londonu je otvorena tek 1652, Marseju 1657. dok su Bečlije na prvu kafanu čekale čak do 1694.
Prema zapisima dr Vidoja Golubovića i Konstantina Jiričeka, do vremena kada su prve kafane otvorene u Berlinu 1779 i Parizu 1790, prve beogradske kafane već su rušene kako bi ustupile mesto novima. Izraz kafana je ušao u upotrebu oko 1739 godine, nakon što su Turci ponovo zauzeli Beograd, a u prvim turskim kafanama služena je samo kafa, uz koju je išao ratluk i česmovača, a hrišćani u njih niti su hteli niti su smeli da zalaze. Nešto konkretno za popiti, a i za pojesti u kafane su uveli, nećete verovati upravo Srbi. Prema nekim zapisima, na teritoriji Beograda je 1858 postojala 271 kafana, da bi se samo 2 godine kasnije taj broj popeo na 307.
Knez Miloš doneo je prve regultive koje su se odnosile na zabranu kockanja u kafanama, kao i zabranu služenja pića pijanim gostima, dok je gradonačelnik Nikola Hristić 1860 izdao naredbu kojom se rad kafana ograničava do 23 časa.
Klub kafana Tarapana jer se dobre stvari nikada ne menjaju
Dok su prolazile decenije i vekovi, smenjivale se epohe i menjali trendovi, padale vlade, a dolazili i bili proterivani okupatori, kafane su sve vreme zadržale svoju ulogu, sa nekim manjim kozmetičkim promenama, koje su više posledica tehnološke revolucije i sanitarno bezbednosnih propisa, nego što imaju veze sa samom prirodom ovog ugostiteljskog objekta.
Neke od tih promena ogledale su se i u tome što su, kako se postepeno menjao i duh vremena, kafane evoluirale i počele da malo podsećaju i na klubove, a jedina suštinska promena jeste u tome da su postale atraktivne i mlađim generacijama.
Odličan primer toga jeste i klub kafana Tarapana, smeštena u samom centru grada, u ulici Kneza Miloša na broju 9. Pored toga što je jedna od najlepših kafana u Beogradu, Tarapana je namenski uređena i može se reći da je jedan od razloga zašto je tamo uvek izuzetno dobra atmosfera što je enterijer pažljivo postavljen tako da u bilo kom delu kafane svaki od ostiju ima utisak da se upravo njegov sto nalazi u samom centru zbivanja. Što se tiče muzičkog programa, od samog osnivanja pa do danas, gostuju samo probrana imena iz vrha domaće muzičke scene, i to je, između ostalog, jedan od razloga zašto su rezervacije neophodne kako biste mogli da prisustvujete jednoj od spektakularnih večeri i zašto je izbor velokog broja mladih iz cele Srbije upravo klub kafana Tarapana.