Da li ste ikada razmatrali angažovanje van standardnog radnog odnosa koje bi moglo bolje da odgovara vašim profesionalnom opredeljenju? Postoji poseban tip ugovora koji omogućava upravo to, pružajući veću fleksibilnost u vezi sa određenim zadacima i projektima.
Iako ova fleksibilna forma zapošljavanja nudi mnoge mogućnosti, postavlja se pitanje na kome leži odgovornost za plaćanje poreza i doprinosa.
Razumevanje ugovora o delu
Zakon o radu kaže da specifičan ugovor poznat kao ugovor o delu omogućava poslodavcima da angažuju pojedince za posebne zadatke koji nisu deo redovnih aktivnosti firme.
Ovaj ugovor može obuhvatati različite vrste poslova, od izrade ili popravke predmeta do obavljanja određenih fizičkih ili intelektualnih radova.
Osnovna karakteristika ugovora o delu je izbegavanje tradicionalnog oblika zaposlenja. Osoba angažovana putem ovog ugovora ne postaje stalni zaposleni u kompaniji ili organizaciji.
Ovaj dogovor se sklapa isključivo za zadatke koji nisu deo osnovne delatnosti poslodavca. Drugim rečima, ugovor o delu nije namenjen za pozicije koje su bitne za svakodnevno poslovanje firme.
Vrste poslova obuhvaćenih ugovorom o delu
Ugovor o delu pokriva različite projekte, poput izrade ili popravke objekata, kao i izvođenje intelektualnih aktivnosti koje zahtevaju nezavisnost u radu.
Formalni aspekti ugovora o delu su izuzetno važni, jer zakon nalaže da se ovi ugovori moraju zaključiti u pisanom obliku, što pruža dodatnu sigurnost za obe strane.
U oblasti umetnosti i kulture, ugovor o delu mora biti u skladu sa odgovarajućim kolektivnim ugovorom za nezavisne umetnike i radnike u kulturi. Time se osigurava poštovanje njihovih prava i različitosti.
Šta obuhvata ugovor o delu?
Ugovor o delu omogućava veliku fleksibilnost u definisanju pravila i obaveza za sve strane uključene u posao, jer pravni propisi ne postavljaju stroge zahteve u vezi sa njegovim sadržajem.
Glavni elementi koji se obično uključuju u ovakav tip sporazuma su:
- Identifikacija naručioca (klijenta) i izvođača radova,
- Datum sklapanja ugovora,
- Detaljan opis posla koji treba da se obavi, i
- Iznos novčane naknade.
Novčana naknada, kao osnovni deo ugovora, uglavnom se isplaćuje po završetku rada. Pri tom izvođač radova nije zaposleni, pa se stoga ova naknada ne tretira kao redovno primanje.
Pored osnovnih elemenata, ugovor može da sadrži i dodatne informacije kao što su:
- Mesto i način izvršenja posla,
- Obaveze naručioca u vezi sa obezbeđivanjem materijala,
- Pravo naručioca na proveru radova,
- Obavezu izvođača da obavesti o eventualnim problemima, i
- Kriterijume za raskid ugovora.
Iako nije obavezno definisati rok za završetak radova, on može biti određen u zavisnosti od složenosti zadatka. Drugačije rečeno, ugovor o delu ne sadrži unapred definisan vremenski okvir i važi sve dok se zadati posao ne završi.
Važno je razumeti da, iako neki izvođači mogu očekivati beneficije koje imaju redovni zaposleni, kao što su bolovanje ili godišnji odmor, ove pogodnosti nisu garantovane ovim tipom ugovora.
Ko plaća poreze i doprinose u ugovoru o delu?
Nakon detaljnog pregleda osnovnih karakteristika i strukture ugovora o delu, neophodno je razumeti i ko je odgovoran za finansijske obaveze koje iz toga proističu.
Ako je naručilac posla preduzeće ili preduzetnik sa zaposlenima, odgovornost za obračunavanje i plaćanje poreza i doprinosa leži na poslodavcu. U tom slučaju, poslodavac mora da obračuna i uplatiti doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, kao i za zdravstveno osiguranje, zajedno sa isplatom zarade radniku.
S druge strane, ako je naručilac posla fizičko lice koje ne zapošljava radnike, obaveza plaćanja poreza i doprinosa prelazi na izvođača radova.
Ovaj detalj je izuzetno bitan prilikom dogovaranja visine naknade, jer izvođač treba da odbije iznos namenjen porezima i doprinosima iz svoje zarade i da ih sam prijavi i uplati državi.
Prevencija zloupotrebe ugovora o delu
Poslodavci ugovor o delu često koriste na neadekvatan način, koji nije u skladu s njihovom pravom namenom. Neretko se prave ugovori o delu za aktivnosti koje zapravo ne spadaju u njihov okvir.
Takođe, sve više se mešaju ugovori o radu i ugovori o delu, gde se isti radnik angažuje na zadacima koji su zapravo deo redovnih operacija poslodavca. Ove prakse direktno krše zakonske norme, posebno kada je kontinuiran ili dugoročan rad osobe potreban. Ipak, naziv ugovora ne odražava pravi karakter odnosa koji uspostavlja. Stoga je važno razumeti pravu suštinu pravnog odnosa, a ne fokusirati se samo na terminologiju.
Još jedan oblik zloupotrebe je manipulacija promenom naziva radnih pozicija unutar organizacije. Time poslodavci pokušavaju da prikriju stalan obim posla, izbegavajući poštovanje zakonskih propisa.
Ovi postupci predstavljaju ozbiljne zloupotrebe ugovora o delu. Bez obzira na način zloupotrebe, neophodno je preduzeti odgovarajuće mere kako bi se takvo ponašanje iskorenilo. Svaki radnik ima pravo na pravično ocenjivanje svog doprinosa, u skladu sa zakonom koji štiti njegova prava.